Rastanak s Danom
04/28/2010 (Pjesmom kroz zavičaj)
Kiša pada grmi siva
zora već svanjiva
tako vrime prolazi
danas Dane odlazi
težak je za njega dan
i Dane je uplakan
teško je u kući svima
zbog odlaska Danina
pa suze u očima
i tuga u srcima
sve su jače i jače
i sve jače Dane plače
i rodbina stigla sva
od Dane se oprašta
i u hladnu zoru ovu
tješe majku njegovu
za majku je najteže
jecaj joj se razliježe
a ni ćaći lakše nije
ki i majka suze lije
jer dalek je ovaj svit
di će Dane odlazit
to je Australija
di još nikad nije bija
i sritan mu život nov
sve uz lipi blagoslov
da nam sritno stigne Dane
u daleki grad Brisbane
kakav će mu život biti
kasnije će sam viditi
javljao se u početku
poslao bi sliku neku
a kasnije tu i tamo
u godini jednom samo
prestaje se zatim javljat
i počinje zaboravljat
kako mater tako ćaću
svoje sestre svoju braću
i sve druge zaboravi
svima brigu natovari
još ga samo prepoznaju
po zloj ćudi i nehaju
puno prođe vrimena
a traga o njemu nema
jedan brat od strine Zore
koji živi u Lismore
tu nadomak baš Brisbanu
vidio je jednom Danu
u blizini kolodvora
Dane je putovat mora
u veliki grad Bunbury
rodijaku nekom Juri
Bunbury je grad prostrani
i na jugozapadnoj je strani
prođoše i desetljeća
nikog Dane se ne sjeća
a jadan mu ćaća stari
već nizašto i ne mari
umrla i stara mate
točno na dan Svete Kate
takav život znade biti
umiljat i prkositi
pa na duže il na kraće
nosi dobra i nedaće.