04/24/2010 (Pjesmom kroz zavičaj)
Tko se tebe još dobro nesića
ili tvoje nespominje ime?
Ti si bija i ponos i srića
porodici svojoj iz Runjića.
Tko to biše vesele naravi
uvik vedra,nasmijana lica
tko li može da te zaboravi
kud nestade kao lastavica?
Koja dugo leti prema jugu
i opet se na povratak sprema
ne sluteći da na putu dugu
tog povratka nikada i nema.
Kome to još u sjećanju nije
bistar pogled,sjaj u tvome oku
tko li ljubav prema tebi krije
i tko ne bi tebi na pokopu?
Razgovori ugodni sa tobom
dosta sami govore za sebe
Jednom svima zauvik je zbogom
tko li to se još ne sića tebe?
Neka ti je crna zemlja laka
zemlja koja tebe sada skriva
primi pozdrav svoga rodijaka
koji rado sebi te priziva.
Pokoj vični Bog ti darovao
i u raj te anđeli odveli
tko za tobom nije zaplakao
kada su te sa sobom poveli?
Za svu tvoju plemenitost
i za tvoju svu dobrotu
za poštenje i iskrenost
dok si bio u životu.
Neka su ti čast i slava
zauvik ti zbogom Ante
tvoja duša biše čista
za Hrvatsku i Hrvate.
Tko to ne bi najradije
mada to moguće nije
pogledao kao prije
lice tvoje dok se smije?
Neka ova pisma sama
bude tebi uspomena
a utjeha svima nama
iz žalosti što te nema.
Svaki stih u pismi ovoj
nek ti jedan pozdrav šalje
i mir vječni duši tvojoj
za tebe ću molit dalje.
piše:Mirko Malenica Mirče
